Prevoditeljska povelja

Categories:Business
Indyra

Prevoditeljska povelja usvojena je 1963. godine na Kongresu prevoditelja u Dubrovniku, a dopunjena je 9. srpnja 1994. u Oslu. Međunarodna federacija prevodilaca (FIT) je predložila da se „prevođenje u suvremenom svijetu potvrđuje kao stalna, opća i neophodna djelatnost; da ono, omogućujući duhovnu i materijalnu razmjenu među narodima, obogaćuje život naroda i doprinosi boljem razumijevanju među ljudima; da je, usprkos različitim uvjetima pod kojima se obavlja, prevođenje danas priznato kao poseban i samostalan poziv“.

Želeći da „u obliku svečanog akta postavi osnovna načela na kojima počiva prevoditeljska profesija, a naročito u namjeri da istakne društvenu ulogu prevođenja, da bliže odredi prava i dužnosti prevoditelja, da poboljša društvenu klimu i ekonomske uvjete u kojima prevoditelj obavlja svoju djelatnost, kao i da prevoditeljima i njihovim stručnim organizacijama preporuči određena pravila ponašanja i na taj način doprinese priznanju prevođenja kao posebnog samostalnog poziva“, FIT je ustanovio Prevoditeljsku povelju.

Na IV kongresu Međunarodne federacije prevodilaca, organiziranom u Dubrovniku, nobelovac Ivo Andrić na sebi svojstven način iskazao je šta je prevođenje:

„Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige sliči rad dobrog prevoditelja. Što je u stvari prevođenje? Vještina i sposobnost uzeti čitatelja za ruku, provesti ga kroz predjele i prostranstva kojima on nikad ne bi prošao, i pokazati mu pojave i predmete koje inače ne bi nikad vidio.

Za sve to potrebno je, pored dara, truda i znanja, beskrajno mnogo strpljenja, snage, mudrosti i odricanja. To bi trebali znati i uvijek imaju u vidu i pisci čija su djela prevedena i čitatelj koji taj prijevod čita. Jer, lako je pronalaziti pogreške ili nesavršena mjesta i kod najboljih prevoditelja, ali je teže shvatiti svu složenost i važnost njihovog posla.

A korist? O njoj pogotovo ne bi bilo potrebno mnogo govoriti. Prevoditelji su najbolji tumači i posrednici u ovom oduvijek podijeljenom svijetu. Ako su danas narodi i ljudi bliski jedni drugima, i ovoliko koliko jesu, za to treba zahvaliti, između ostalog, i prevoditeljima. Tko se od nas nije koristio njihovim radom i naporom? Što bi milijuni ljudi znali o Homeru, Danteu ili Goetheu da ih ne čitaju u prijevodima, a šta o Euripidu, Shakespeareu ili Gogolju da ih ne slušaju u kazalištima na svom jeziku? Ništa. A ako ipak nešto znamo ili bar naslućujemo, to je zasluga prevoditelja. I svi mi, koliko nas ima, njihovi smo dužnici.”

Tako da, svaki put kada čitate knjigu stranog autora ili upute za upotrebu kućnog aparata, imajte u vidu da je neko uložio veliki trud kako bi vam izvorni tekst približio i preveo na jezik kojim se služite. U nastavku možete pročitati čitav tekst Prevoditeljske povelje.

PREVODITELJSKA POVELJA

Glava 1.

Opće dužnosti prevoditelja

  1. Kao intelektualna djelatnost čiji je zadatak prenošenje književnih, naučnih i stručnih tekstova sa jednog jezika na drugi, prevođenje nameće onome tko se njime bavi posebne dužnosti koje proističu iz same prirode prevođenja.
  2. Prevođenje mora uvijek da se obavlja pod isključivom odgovornošću prevoditelja, bez obzira na prirodu odnosa ili ugovora koji ga vezuje za korisnika prijevoda.
  3. Prevoditelj će odbiti dati tekstu tumačenje s kojim se ne slaže ili koje nije u skladu s pravilima njegovog poziva.
  4. Svaki prijevod mora biti vjeran i točno izražavati misao i oblik izvornog djela – s obzirom na to da vjernost za prevoditelja predstavlja u isti mah i moralnu i pravnu obavezu.
  5. Vjeran prijevod se, međutim, ne smije izjednačiti s doslovnim prijevodom – budući da vjernost prijevoda ne isključuje potrebna prilagođavanja kako bi se oblik, sadržaj i duboki smisao djela osjetili na nekom drugom jeziku i u drugoj zemlji.
  6. Prevoditelj mora dobro poznavati jezik s kojeg prevodi i potpuno vladati jezikom na koji prevodi.
  7. On treba raspolagati širokom općom kulturom i dovoljno poznavati materiju koja je predmet prevođenja, kao i da se suzdrži od primanja na prevođenje tekstova koji prelaze okvire njegovog znanja.
  8. Prevoditelj je dužan da se prilikom vršenja svog poziva suzdržava od svakog postupka nelojalne utakmice; on će posebno nastojati da bude pravilno nagrađen i neće prihvatiti tarife niže od onih koje su utvrđene zakonima ili propisima.
  9. On neće ni tražiti niti prihvatiti rad pod uvjetima ponižavajućim za njega i za profesiju koju obavlja.
  10. Prevoditelj je dužan poštivati opravdane interese korisnika prijevoda i smatrati kao profesionalnu tajnu sve podatke koje je saznao zahvaljujući prijevodu koji mu je povjeren.
  11. S obzirom na to da nije „isključivi“ autor djela, prevoditelj ima posebne obaveze prema autoru izvornog djela.
  12. On je dužan pribaviti od autora izvornog djela ili od korisnika odobrenje da prevede to djelo, kao i da poštivati sva ostala prava koja pripadaju autoru tog djela.

Glava 2.

Prava Prevoditelja

  1. Svaki prevoditelj uživa, u vezi sa prijevodom koji je izvršio, sva prava koja zemlja u kojoj on obavlja svoj poziv priznaje ostalim radnicima.
  2. Prijevod, budući intelektualna tvorevina, uživa pravnu zaštitu koja se priznaje djelima duha.
  3. Prevoditelj je, prema tome, nositelj autorskog prava na svoj prijevod i njemu pripadaju, uslijed toga, iste ovlasti kao i autoru izvornog djela.
  4. Prevoditelj uživa sva moralna i materijalna prava koja sobom povlači svojstvo autora.
  5. Shodno tome, prevodilac tako zadržava tokom cijelog života pravo da zahtijeva priznanje da je on tvorac djela, iz čega proističe:
  • da se prevoditeljevo ime mora navesti na jasan i očigledan način prilikom svakog javnog korištenja njegovog prijevoda;
    • da je prevoditelj ovlašten usprotiviti se svakom izopačavanju, sakaćenju ili nekoj drugoj izmjeni svoga prijevoda;
    • da izdavači i drugi korisnici prijevoda nemaju pravo u prijevod unositi bilo kakve izmjene bez prethodnog pristanka prevoditelja;
    • da je prevodilac ovlašten zabraniti svako nedostojno korištenje svoga prijevoda i usprotiviti se svakoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast ili njegov ugled.
  1. Isto tako, prevoditelj ima isključivo pravo dati dozvolu za objavljivanje, predstavljanje, prenošenje, ponovno prevođenje, prilagođavanje i druga preinačavanja svog prijevoda i za iskorištavanje svog prijevoda u bilo kojem obliku.
  2. Prevoditelju pripada, za svako javno korištenje njegovog prijevoda, pravo na novčanu naknadu, čija se visina utvrđuje ugovorom ili zakonom.

Glava 3.

Ekonomski i društveni položaj prevoditelja

  1. Prevoditelji trebaju biti osigurani životni uvjeti koji mu dopuštaju da dostojno izvršavaju društveni zadatak koji im je povjeren.
  2. Prevoditelj treba biti povezan sa sudbinom svog djela, naročito imati pravo na nagradu razmjernu poslovnom uspjehu prevedenog djela.
  3. Mora postojati mogućnost da se prijevod pojavi i u obliku naručenog djela, te da po osnovi toga pruža pravo na nagradu nezavisnu od poslovnog uspjeha prevedenog djela.
  4. Prevoditeljska djelatnost, isto onako kao i ostale stručne djelatnosti, treba u svakoj zemlji dobiti zaštitu jednaku onoj koju ta zemlja pruža ostalim stručnim djelatnostima, putem kolektivnih ugovora, tipskih ugovora i slično.
  5. Prevoditelji u svakoj zemlji trebaju uživati sve koristi osigurane radnicima, a naročito sve oblike socijalnog osiguranja, kao mirovinu, zdravstveno osiguranje, osiguranje protiv nezaposlenosti i obiteljska davanja.

Glava 4.

Udruženja i sindikati prevoditelja

  1. Prevoditelji, kao i predstavnici ostalih struka, imaju pravo osnivati stručna udruženja i sindikate.
  2. Pored obrane moralnih i materijalnih interesa prevoditelja, te organizacije imaju zadatak brinuti se o podizanju kvalitete prijevoda i baviti se svim ostalim pitanjima koja su vezana uz prevođenje.
  3. Oni poduzimaju potrebne korake kod nadležnih vlasti prilikom pripreme i donošenja zakonodavnih mjera i drugih propisa koji se tiču prevoditeljske struke.
  4. Oni nastoje održati stalne veze s organizacijama koje su upućene na prevođenje (sindikate izdavača, industrijska i trgovačka poduzeća, novinske ustanove i slično) radi proučavanja i rješavanja zajedničkih problema.
  5. Brinući se o kvaliteti prijevoda u svojoj zemlji, oni stupaju u vezu s kulturnim ustanovama, udruženjima pisaca, državnim sekcijama PEN kluba, predstavnicima književne kritike, znanstvenim društvima, fakultetima i zavodima za tehničko i znanstveno istraživanje.
  6. Oni su pozvani vršiti ulogu sudaca i vještaka u svim sporovima između prevoditelja i korisnika prijevoda.
  7. Stručna udruženja i sindikati prevoditelja daju svoja mišljenja o obrazovanju i podizanju prevoditeljskih kadrova i zajedno sa specijaliziranim ustanovama i fakultetima rade na ostvarivanju tih ciljeva.
  8. Prikupljaju sve obavijesti u vezi s prevoditeljskom strukom i stavljaju ih na raspolaganje prevoditeljima, u obliku biblioteka, građe, časopisa, biltena i osnivaju, u tu svrhu, službe za teorijsku i praktičnu nastavu, organiziraju skupove i sastanke.

Glava 5.

Državne organizacije i Međunarodna organizacija prevoditelja

  1. Ako u jednoj zemlji postoji veći broj prevoditeljskih organizacija, obrazovanih bilo na teritorijalnoj osnovi, bilo po kategorijama prevoditelja, preporučljivo je da one, zadržavajući svoju individualnost, usklađuju svoje napore u jednoj središnjoj državnoj organizaciji.
  2. U zemljama u kojima još nije stvoreno udruženje ili sindikat prevoditelja, prevoditeljima se savjetuje da sjedine svoje napore u svrhu neophodnog osnivanja takve organizacije pod uvjetima koje postavlja zakonodavstvo te zemlje.
  3. Da bi zajedničkim naporima osigurale ostvarenje svojih ciljeva na svjetskom planu, državne prevoditeljske organizacije se pozivaju da se udruže u Međunarodnu organizaciju prevoditelja (FIT).
  4. Udruživanje prevoditelja u državne stručne organizacije, kao i udruživanje ovih posljednjih u Međunarodnu organizaciju prevoditelja, potpuno je slobodno.
  5. Međunarodna organizacija prevoditelja brani materijalna i moralna prava prevoditelja na međunarodnom planu, prati razvoj teorijskih i praktičnih pitanja koja se odnose na prevođenje i brine se da doprinosi širenju kulture u svijetu.
  6. Međunarodna organizacija prevoditelja ostvaruje svoje ciljeve predstavljajući prevoditelje na međunarodnom planu, naročito u odnosima s vladinim, nevladinim i naddržavnim organizacijama, sudjelujući na sastancima koji mogu zanimati prevoditelje i prevođenje u međunarodnim razmjerima, izdajući publikacije i organizirajući ili dajući poticaje da se organiziraju kongresi čija je svrha proučavanje pitanja od interesa za prevođenje i za prevoditelje.
  7. Međunarodna organizacija prevoditelja podržava djelatnost svake zemlje na međunarodnom polju, usklađuje njihove napore i izgrađuje njihove zajedničke stavove. ,
  8. Državna prevoditeljska udruženja i Međunarodna organizacija prevoditelja, njihov sadašnji organ, snagu potrebnu za ostvarenje svojih stručnih ciljeva, crpe iz osjećaja solidarnosti koji postoji među prevoditeljima i iz dostojanstva prevoditeljske djelatnosti koja doprinosi boljem razumijevanju među narodima i širenju kulture u svijetu.

Leave a Reply

Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

*